igra senki

i dok se tezina vasih okova meri nestrpljenjem,
um postaje zagusen maglom neodlucosti, 
zbog koje ne znate kako da pobegnete strahu. 
postojanje vam se opravdava trenutnim zadovoljstvima, 
sve dok vas hladna pojava razuma ne obori na zemlju, 
vi ste u pravu... iz pogresnih razloga.

i ja znam da oblici ne postoje bez osecaja, 
i da je srce nastanka prestanak, 
a mirna cvrstina tih misli inspirise slobodu. 
ipak ja se dobrovoljno vracam svom lancu, 
glupa zrtva sopstvene slabosti, 
ja gresim... iz ispravnih razloga.

i kada se nejasne senke nasih odraza okrenu protiv nas, 
kada nam objave da ni najdublji udah nama ne pripada, 
dugovi ce postati preveliki za ravnjanje. 
sopstveno lice ce nam tada prici, i svojim zubima istrgnuti svest, 
ostaviti meso i kosti da trunu, dok se mi ne smemo zaliti, 
jer ono ce biti u pravu... iz ispravnih razloga.

persephone

ovaj glas se pretace u te osecaje nosene zvukom i ako je tuzan ja nisam tuzan vec ne znam ni sam mozda malo umoran zgadjen to sigurno jer se stvari vrte u krug i predivni sofran ponovo pocinje i ja ga dobro poznajem svaki predeo koji on otkriva u ovoj glavi ali moje iskustvo gubi znacenje i ja ga samo grubo silujem jer ne znam sta cu drugo i gusim se u ponavljanju svojih slabosti koje se uvek jave kada mi nestane snage ali boricemo se mi jos i te kako