mozda i ne spava

izvestaceni prizor obamrlih navika vodi me polako tamo gde zelim da budem   jedan korak od praznine   gde ce okovi sopstva nestati jer ih moje ja vise nece drzati   sve ce se promeniti  samo da bi ostalo isto

 

 

nema tu sta mnogo da se filosofira samo uspravan pogled i sav led ce se otopiti i bice dosta vode oko nas ali ce bar nas brod konacno zaploviti    

.
..

..

jedna slika nedostaju joj boje  providna je  i lepo mi stoji   poklapa se sa mojim bicem potpuno ga prozima  cekaj  i   opet  sam   se    zbunio   moje bice je ta transparentna prikaza  kojoj treba malo prostora  i koja bi nekog drugog uplasila ako bi je pogledao  a  a ali  ja se ne bojim  covek se na svasta navikne i eto vidi je sad kako je dobrocudna       dobro                          a pre nego sto odes kazi majci dobar dan i pitaj je kako je   jeste     da   dugujes joj ti dosta toga i te kako znam da ti sebi to ne priznajes    ali poznajes i sam da nema svrhe da se opires ja sam u pravu i to ti je jasno       vidis da je i ona  od onih koji stare  a da toga nisu ni svesni  ti si jedno glupo kopile koje samo na sebe misli ........   znam   znam  drugacije i nije moguce     ali to ona ne mora da zna

covek je prljav

zbog cega mi prilazis  koji su tvoji razlozi        gledas me pravo u oci   cak se i smesis znam da neces da me ostavis na miru tek tako                ali zar ti nije jasno da  gubis vreme  ne mogu ne ne    ne ja se ne odricem svog celibata  to jednostavno nije moguce     supljina bi me progutala        a zasto i ti ne probas   nauci da kazes ne svojim sopstvenim porivima i videces kako se cela nova dimenzija pred tobom otvara        uzdignula bi se iznad sveta i niko ti vise ne bi bio potreban lebdela bi preko ljudi  i njihovnih dnevnih gluposti    samo malo discipline   i hrabrosti naravno  i videces svaki trenutak  ulozenog napora ce ti se stostruko vratiti    tvoj dah je prijatan ali je ovog trenutka bez znacenja                 ja govorim ono sto mislim          


odrzavam moje telo gladnim  mentalne uzde ga obuhvataju i prisiljavaju na zemlju   polako   samo strpljenje i   ono ce prestati da se opire snaga ce da izbledi i onda ce poceti da te slusa    dubina harmonije zavisi od dirigenta

mucenicki

zivotinjsko jedno carstvo      koliko dugo    postojim deceniju dve   vise od toga    eoni su u pitanju  nema tu kraja ako ga sam ne proizvedes      tako blizu a dako daleko   minut za minutom  dan za danom     godina za godinom       zivot za zivotom   horizont je bez kraja   ali ja sam naucio da   stanem    da ne pratim   sebe u svojoj   gluposti      noge su se umorile     mora ponekad   d a   s e     sedne    samo ako se ne zaboravi   da se   sav put nije presaooooooooo a  ova moja  klupa ucmalosti  je tako prijatna      i privlacna   ne mogu da je se odreknem    cak i kada je suvise jasno da treba da se krene             

ljudski, suvise ljudski

cini mi se da me je pitala ozbiljnim glasom     cime je njeno dete   zasluzilo da umre             da li je stvarno     htela da cuje odgovor               rekao sam      rodjenjem  
 ako se dobro secam  to    je bio       poslednji put kada           me je pogledala

miserere mei deus

nesto je nepomicno velika celina  zaisna od ovih razlicitih sadrzaja moje svesti         to nije istina moja svest ne sadrzi nista    samo je prikaza stvari koje dolaze i odlaze          besmislena potpunoo apsolutno tu nema nikakve svrhe sem one koju joj ja sam dam  ne postoje ni izgovori ni razlozi sa bilo sta ili mozda postoje ali ih ja sam stvaram            posmatraj dobro sta je prisutno  i videces kako se znacenje samo oblikuje i onda ga ti uzimas zdravo za gotovo i sledis ono sto ono oznacava  i onda se gubis  u stvarima misleci da one postoje izvan tebe   u  tebi     svuda i nigde      a      kada bi ga ostavili na miru to isto znacenje bi se potpuno raspalo  predmeti bi se rastopili  i nista ne bi ostalo i samo se jaki ne bi ubili jer  je nepodnosljivo            a u  isto vreme    osnazujuce    

opet ponovo ispocetka pocinje

dok cekamo da se vratimo precima bolje da pogledam kroz prozor                  mutno je pred ocima jer se danas nije pazilo    a opet  niko drugi nije kriv nego ja sam jeste pustite ga          ostavite ga na miru       klac klac klac       koliko dugo sedi tako  ne znam vec        cetiri pet dana  samo gleda u jednu tacku klac klac  nije govorio      ama nist a    klac klac klac klack llkc  tatatatira    a  da li     jede nesto  nadam  se da bar pije vodu     drugog dana je nesto okusio  a   jeste    vodu pije ponekad   ali ti moras u usta da mu je sipas   izlega da   ga  ruke ne sluze       ili je zaboravio da ih koristi     klac klac       obrisi mu bale      isflekace kosulju     da  li mu neko dolazi u posetu      ne        ne znamo mu ni ime      ni koliko godina  ima      meni ne izgleda star         dvadeset i nesto            i ona bas   tako nist a            as                what are you going to do when the river overruns           i bas nista ne govori  ne           pitam se o cemu razmislja

opet se pocelo iz pocetka nije se znalo nije se umelo kocnica se zaglavila jeste ionda se udarilo u zid po ko zna koji put a nisam ja kriv to nikad nisam ni bio       izbora je uvek bilo             


 da li spava nocu    ne znam sestra je rekla  da   oovajj oci su mu uvek otvorene      mada ne reaguje ni na sta    


a zid je bio tvrd i nepomisan     imao je crnu rupu na sredini   a ona  je bila strasnije od bilo cega svega     ja sam je se plasio ali sam bivao njom vucen morao sam da joj pridjem i u nju stavim ruku i znao sam da ce niti da se isprekidaju i evo jedne saljive lutke sto sada sedi malko izguljena i izgubljena i gadna   ovaj zid  je sada drugaciji lepe tacke i na njemu nema rupa  i sta to meni govore ish ish    dzukele ostavite me na miru     kome se bre ti smejes     debela a a a a a a a a   vrane pticurine jedne kako ste lepe    kuc  kku  c  klac klac  klac          lepa  lutka     nepomicna niti su joj prekinute   sada je u vasoj kontroli  a 

amagubiteselesinaristasamvamjakriv    nadjitenekognakomemozetedasehranite     ja  sma vce odanvo otsiao  tmao         mrsmrsmmrsm   klac klac  klac 

jadno dete     a vidii kao da se smeje

i najvisa vrlina lici dolini

tisina  vec cetvrti dan magla    gusta bela i nepomicna ali svidja mi se jer cini stvari tako mirnim   nije toliko ni bitno      sta se trenutno desava u ovoj glavi   kao po obicaju nista vredno detaljnijeg ispitivanja slike stvarnosti se samo ponavljaju i bez iikakve kontrole se reci u sebe stapaju i ponovo od istog kraja linije se krece    ovo nije imalo ni malo smila moram da se potrudim       i tako       kada ideja izgleda dobra ja je se uhvatim     mada cesto znam da se nece pretociti ni u sta vredno pomena          a juce sam joj video ime na listi kolokvijuma  medicinskog fakulteta valjda je bio  taj jest siguran sam  pametna glavica jos studira     ili mozda lenja ili sta vec     da li je to bio osecaj   ne     cak   i   ako jeste   suvise je daleko   da se       prepozna              davno se ucilo bilo sta ja tome vise ne pripadam   a nikada to ni nisam               boli me glava od ove magle    pritisak je pao         3  4  ka fe na dan    da  se odrzi ravnoteza      jos jedan gutljaj    brzo se hladi  moram da prokuvam vodu malo duze  sledeci pput          ili da napravim onu o=pravu srpsku                           bukvalno sada ne mozes da vidis prst pred okom  ali vazno je da sam ja skoncentrisan      evo ga trenutak pocinje   i traje  i traje ideje oblecu oko glave  prazne i    lagane    ne vredi o njima ni misliti  sta je jos prisutno   zelja        sta jos                 glavobolja     pa to nije ideja mislim na slike koje su tu ajde potrudi se     pije mi se kafa  to vec znas                   srce kuca                       odmori se udahni vazduh lepo se opusti pa promisli verovatno cemo da provedemo vece na isti nacin nista drugo ne umemo   nisam depresivan taman posla  meni je bas lepo u ovom povetarcu moje egzistencije lako uzivam    ovo telo koje je nepodnosljivo tesko i cekam dan jedan drugi     kada    ce se sve zavrsiti da bi ponovo pocelo ali to nije garantovano mozda ce se zavrsiti bez pocetka  i koja je bila na listi       osamnaesta        ja sam u svoje vreme bivao drugi nego sta     ali se sve to batalilo lenjost pomesana sa strahom i eto ti sta se dobije izprazna supljina       koja sam ja       mirna izprazna supljina     sada vrlo mirna    nista se ne pomera               bas nista        tiho je             i vetar je stao        

cuda postoje

1 2 4 8 16 32 64 128 256 512 1024 2048 4096 8192 16384 32768 65536 131072 262144 524288 1048576 2097152 4194304 8388608 16777216 33554432 67108864 134217728 268435456 536870912 1073741824 2147483648 4294967296 8589934592 17179869184 3435973868 68719476736 137438953472 274877906944 549755813888 1099511627776 2199023255552 4398046511104 8796093022208 17592186044416 35184372088832 70368744177664 140737488355328 281474976710656 562949953421312 1125899906842624 2251799813685248 4503599627370496 9007199254740992 18014398509481984 36028797018963968 72057594037927936 144115188075855872 288230376151711744 576460752303423488 1152921504606846976 2305843009213693952 4611686018427387904 9223372036854775808 18446744073709551616 36893488147419103232 73786976294838206464 147573952589676412928 295147905179352825856 590295810358705651712 1180591620717411303424 2361183241434822606848 4722366482869645213696 9444732965739290427392 18889465931478580854784 37778931862957161709568 75557863725914323419136 151115727451828646838272 302231454903657293676544 604462909807314587353088 1208925819614629174706176 2417851639229258349412352 4835703278458516698824704 9671406556917033397649408 19342813113834066795298816 38685626227668133590597632 77371252455336267181195264 154742504910672534362390528 309485009821345068724781056 618970019642690137449562112 1237940039285380274899124224 2475880078570760549798248448 4951760157141521099596496896 9903520314283042199192993792 19807040628566084398385987584 39614081257132168796771975168 79228162514264337593543950336 158456325028528675187087900672 316912650057057350374175801344 633825300114114700748351602688 1267650600228229401496703205376 2535301200456458802993406410752 5070602400912917605986812821504 10141204801825835211973625643008 20282409603651670423947251286016 40564819207303340847894502572032 81129638414606681695789005144064

hush demon baby your time will soon come

rapidno smo izgubili moc opazanja iz prostog razloga jer se je sebi tesko odupreti a znamo lepo da pronalazimo izgovore u koje ni sami ne verujemo ali to nije u sustini vazno jer oni sluze svrsi kojoj zajedno doprinosimo i ako nemamo pojma sta je ona ustvari svi ucestvujemo u toj velikoj lepljivoj zajednickoj lazi pa se onda osecamo i odgovorni pa zbog toga moramo i da nesto dodamo s vremena na vreme cisto da se ne bi medjusobno progutali poput onih amazonskih zaba koje ne znaju kada da stanu i zato vrlo vrlo cesto eksplodiraju ali cekaj da li su one stvarno iz amazona ili sam ja to sada izmislio cak i ako u to ne verujemo ali sada se ponavljam jer se ja sa sobom lako mogu sloziti sto nije slucaj za nekog drugog   ma o cemo to pricas reko bi on  ja te stvarno ne razumem lupetas gluposti ali dobro videcemo ali mozda ni necemo jer stvarno mene se ti ne tices tako da opet guram nos u tudje stvari jeste jeste izvini ja ne mogu da drzim jezik za zubima... ponekad dotakni prstima vatru cisto da vidis koliko mozes da podneses jeste nije lako biti zrtva svoje gluposti potpuno se slazem sa tobom a kada se izprzis pocni ponovo ali prvo stavi malo kantariona da be se plikovi brze otklonili i lepo je kada covek ne mora da bude toliko bukvalan sa samim sobom

igra senki

i dok se tezina vasih okova meri nestrpljenjem,
um postaje zagusen maglom neodlucosti, 
zbog koje ne znate kako da pobegnete strahu. 
postojanje vam se opravdava trenutnim zadovoljstvima, 
sve dok vas hladna pojava razuma ne obori na zemlju, 
vi ste u pravu... iz pogresnih razloga.

i ja znam da oblici ne postoje bez osecaja, 
i da je srce nastanka prestanak, 
a mirna cvrstina tih misli inspirise slobodu. 
ipak ja se dobrovoljno vracam svom lancu, 
glupa zrtva sopstvene slabosti, 
ja gresim... iz ispravnih razloga.

i kada se nejasne senke nasih odraza okrenu protiv nas, 
kada nam objave da ni najdublji udah nama ne pripada, 
dugovi ce postati preveliki za ravnjanje. 
sopstveno lice ce nam tada prici, i svojim zubima istrgnuti svest, 
ostaviti meso i kosti da trunu, dok se mi ne smemo zaliti, 
jer ono ce biti u pravu... iz ispravnih razloga.

persephone

ovaj glas se pretace u te osecaje nosene zvukom i ako je tuzan ja nisam tuzan vec ne znam ni sam mozda malo umoran zgadjen to sigurno jer se stvari vrte u krug i predivni sofran ponovo pocinje i ja ga dobro poznajem svaki predeo koji on otkriva u ovoj glavi ali moje iskustvo gubi znacenje i ja ga samo grubo silujem jer ne znam sta cu drugo i gusim se u ponavljanju svojih slabosti koje se uvek jave kada mi nestane snage ali boricemo se mi jos i te kako

alava balava

jeste opet se reci same vezuju u recenice a sve to dotle dok misli prozdiru same sebe pa potonu na dno stomaka gde potpuno izgore bez ikakvog ostatka a pritom i stignu da sprze sve okolo i utrobu i zeludac creva pa se onda ponovo pocne... a slabost se sama priblizava nezvana i neocekivana cini da sve predjasne odluke izblede pretvori ih u nesto nalik zaboravu koji vec odavno zaboravljam ali ono sto ne mogu da zaboravim je ovo ponavljanje i ponavljanje i ponavljanje tako je sve isto i nista se ne razlikuje jer je i razlicitost ista a da li sam rekao mozda na glas da danas nisam citao poeziju ne verujem da cu vise obracati paznju na umetnost jer kada je god pogledam vidim samo sujetu datog umetnika a to nije prijatno kada ti je potreban zaborav jer dosada ume da bude teska a i velicina jednog umetnika se meri njegovom sposobnoscu da sakrije tu svoju sujetu od publike i onaj koji to vestije cini bolji je umetnik a onaj koji to ne ume naziva se pretencioznim trecerazrednid ludakom a i moja sujeta mene motivise i vise nego sto je potrebno... ali sta da se radi tako naopako ovako     ponavljanje ponavljanje ponavljanje...  kao psa...

tako isto a drugacije

I tako... opet smo dozvolili jutru da nas probudi. Pokusacemo ponovo da se obrazlozimo, mada naravno, to nije lako kada iza svake linije stoji slika ovog Ja koje sve hoce da prisvoji cak i ako zna da stvari nisu njegove. Nije vazno, dokle kod se ulaze napor...
Ljudska glupost je neumoljiva. Sa koje god strane da joj se pridje videce se da nema kraja. Covecanstvo, onako u celini, se ni ne razlikuje od zivotinjskog sveta. Za one koji se ne slazu, neka samo pogledaju izvan svog malog prostora u kome zive i stvari postaju jasne. Dragi Kami je ovo video, ali on je napravio gresku pa je coveku oduzeo razloge, zato mu je sve izgledalo apsurdno. Covek bez razloga ne postoji. Ono sto on nije video, sto u stvari niko ni ne vidi, je da je covek apsurdan zajedno sa svim svojim (najdubljim) razlozima. Samo kada se prepozna besmislenost svakog smisla, covek ce biti u stanju da pobegne toj zivotinji koja je on sam. Znaci, covecanstvo je glupo, izgubljeno i smesno, ali to je samo zato sto je svaki covek individualno glup, zbunjen, smesan. To naravno ne mora da bude slucaj, uz malo volje i napornog rada individua se moze naterati da misli, u pocetku protiv svoje volje jer je neprijatno, a kasnije uz samo malo podstreka. Najobicnije misljenje pokazuje coveku koliko on u stvari ne zna, a ono dublje, usmereno, moze ga i izbaviti od tog neznanja. Ali... ljudska glupost je neumoljiva, radije ce se pridruziti tom bezlicnom cudovistu zvanom "ljudi" nego shvatiti samu sebe kao gladnu individuu kojoj treba izbavljenje. Naravno, izuzeci uvek postoje i oni ce rezumeti tek kada shvate da samo u tom cinu mogu sebe da prepoznaju.

redukcija jednog ejdete

pa naravno sad postaje jasno to je ono sto se cekalo  malo razuma i odluka da se oslobodi ovih nevidljivih lanaca sopstvene gluposti i pokusacemo da ne prekinemo nit vec da dozvolimo mislima i slikama da vode jedna drugu jer je ovo poslednji i poslednji put se kaze da je ovo poslednji put i nadam se opet da ce ovog puta snaga ostati jer mora ta farsa da se zavrsi  niko drugi to ne moze uraditi sem mene samog  i kada se jednom pojava fenomena na kome sam zasnovan uhvati ja je necu ispustiti dokle god je ne iscedim od svega onoga sto tamo ne treba da bude eto ja to obecavam

vidljivo i nevidljivo

vreme je da se podje jer ne vredi ovo se nece zavrsiti samo po sebi cak i ako volja postoji njoj treba neko da njom upravlja a kada se taj neko ugasi ona ostaje onako prazna  cudovisna a miroljubiva